Da li televizija i obrazovanje idu zajedno?

Statistički podaci iz 2009. godine pokazuju da deca uzrasta od dve do pet godina u proseku provedu 32 sata nedeljno ispred ekrana, dok deca izmedju šest i 11 provedu po četiri časa manje, a danas su brojke nešto veće. Jedan od razloga zašto su brojke tako velike je činjenica da 71 posto tinejdžera ima televizor ili kompjuter u svojoj sobi. To znači manje vremena za čitanje knjiga, završavanje domaćih zadataka, razgovor sa porodicom ili odlazak u šetnju.

Previše vremena provedenog ispred ekrana može imati neprijatne posledice počevši od nesanice do dekoncentrisanosti, glavobolje, umora pa čak i gojaznosti. Ogroman broj studija je pokazao da zbog gledanja nasilnih programa postajemo neosetljivi na brutalnost. Nasilno ponašanje kod dece uglavnom je izazvano takvim programima, a ono što je zabrinjavajuće je da takav obrazac ponašanja ostaje i u kasnijim godinama.

Istraživanja su pokazala i da pasivno gledanje televizije, odnosno uključen televizor koji niko ne gleda, može biti opasno po decu jer utiče na slabljenje njihove koncentracije. Svaki sat proveden ispred televizora pojačava rizik od nedostatka koncentracije u kasnijem zivotu.

Da li treba da ugasimo televizor zauvek? Ne, jer on ima i nekih pozitivnih strana. Iako ima dokaza da gledanje televizije pre treće godine može negativno uticati na kognitivni razvoj, za decu uzrasta od tri do pet godina određena količina obrazovnog programa može imati povoljan uticaj na sposobnost učenja ,usvajanja vokabulara, prepričavanja i razumevanja.

Rezulatati su različiti. Nekada može ubrzati učenje, nekada je prepreka. Jedna stvar je očigledna – gledanje televizije je pasivno, a da li je pasivno dobro po nas?