Piće mladosti naših starih bio je - Klaker, kažu u retkim se poslastičarnicama služio, sa puno leda, a i na varašima je bio prava atrakcija kod udvaranja. Dok su mlađe generacije ludovale su za Kabezom, što u prevodu sa turskog znači sok.
To je bilo piće našeg detinjstva, reklo bi se. Ništa ga nije moglo zameniti. I verujem da se i sada mnogi obraduju, kao to malo dete nekada, kada ga ugledaju na nekom rafu u prodavnici, mada se retko gde prodaje.
- Sećam se, gde god bi me odveli, obavezno sam tražila, “roze“ sok i bez pogovora su morali da mi daju, inače bi dečije plakanje bez suza uz propratni “svinjče“ efekat stupilo na scenu. Bila sam prosto ubeđena, da je to piće princeza, imalo je istu boju kao i većina haljinica mojih barbika. To je tada bila neopisiva radost. Tako da je retko ko mogao da me podnese i kao što se danas kaže da me “iskulira“.
Kabeza danas prosto nije “in“ njeni proizvođači, sodadžije, mic po mic, odlaze u legendu. Radi se o osvežavajućem gaziranom napitku, čiji sastav čine: voda, (soda), šećer, sirup, i dodatne arome, ukusa kruške ili nekog drugog voća, veoma je interesantne boje za svakog ko se prvi put susreće sa kabezom. Klinci retko znaju šta je draž koju donosi kabeza. Bila je obavezno osveženje posle jurcanja za loptom, nijedan izlet, ekskurzija, odlazak na zimovanje ili letovanje nije mogao da prođe bez nje.
Trpali su nam je u rančeve, da imamo da nam se nađe u putu. Sada su neka druga osvežavajuća pića na sceni, možda su i lepšeg ukusa, kvalitetnija, ali kabeza je kabeza. Čak postoji i Udruženje “Kabeza je način života“. Za neke je i bio.